|
Za decu -
Bajke
|
|
nedelja, 15 februar 2009 21:09 |
Nekad davno živio krojač sa tri sina i jednom kozom čijim su se mlijekom hranili. Pošalje
tako jedanput otac najstarijeg sina da napase kozu. Čitav je dan dječak hodao
proplankom, šumarkom, a koza brstila. Uveče upita mladić kozu da li je sita.
"Sita, presita
kući mi se hita!"
odgovori koza. Poslije, otac dođe u štalu, pomilova kozu, a ova zavreča:
"Gladna pregladna,
trave ne vidjela,
na kamenu bila!"
Otac se razljuti na sina lijenčinu, izudara ga i otjera od kuće. Sutradan, srednji sin povede
kozu na pašu. Kada je predveče htjede vratiti kući, koza sretno izmeketa:
"Sita, presita,
kući mi se hita!"
Ali kad gazda dođe da je vidi, koza opet odmeketa:
"Gladna, pregladna,
trave ne vidjela,
na kamenu bila!"
|
|
Za decu -
Bajke
|
|
nedelja, 15 februar 2009 21:06 |
 Jednog ljetnog jutra sjedio je krojač za svojim stolom pored prozora. Bio je dobro raspoložen i vrijedno je šio. U tom trenutku silazila je niz ulicu jedna seljanka vičući: – Dobar pekmez na prodaju! Dobar pekmez na prodaju! To krojaču zazvuča prijatno u ušima, provuče kroz prozor svoju glavu i povika: – Ovamo gore, draga ženo, ovdje ćete prodati robu. Žena se pope uz tri stepenice sa teškom kotaricom do krojača, pa pred njim raspakova sve lonce. On ih je sve razgledao, podizao, stavljao pod nos i najzad rekao: – Izgleda mi da je dobar. Izmjeri mi četiri lota*, draga ženo, može biti i četvrt funte**, svejedno. Žena, koja se nadala da će napraviti dobar pazar, odmjeri koliko je krojač tražio, ali ode ljuta i gunđajući. – Neka je blagosloven pekmez – usklikne krojač – i neka mi da snagu i jačinu!
|
|
Za decu -
Bajke
|
|
nedelja, 15 februar 2009 21:05 |
Bijaše jednom jedna sirota žena koja rodi sinčića. Pošto se rodio u košuljici, prorekoše
mu da će se u četrnaestoj godini oženiti kraljevom kćerkom. Dogodi se da kralj uskoro
zatim dođe u selo, a niko nije znao da je to kralj. Kad upita ljude šta je novo, oni
odgovoriše:
– Ovih dana se rodilo dijete u košuljici i sve što bude radilo, donijeće mu sreću.
Predskazano mu je da će se u svojoj četrnaestoj godini oženiti kraljevom kćerkom.
Kralj, koji je bio zao i koji se naljuti zbog proročanstva, ode roditeljima i tobože kao
prijatelj reče:
– Vi ste siroti ljudi, dajte vi vaše dijete i ja ću se o njemu brinuti.
|
|
Za decu -
Bajke
|
|
nedelja, 15 februar 2009 21:03 |
 Davno nekada živio je jedan kralj. Bio je mudar i dobar, pa ga je njegov narod volio i poštovao.
Kralj je imao nekoliko kćeri. Među njima se ljupkošću i ljepotom isticala najmlađa kći.
Sunce se, na svom nebeskom putu, zagledano u šar zemaljski, svaki put zaustavljalo nad najmlađom kraljevom kćeri. Takva ljepota nigdje i nikada nije viđena.
U blizini Kraljeva dvorca prostirala se velika i tamna šuma. U njoj je rasla lipa. Stara, prastara, velika. Pod lipom je bio bunar. Dubok, zagonetan. Samo mu se bljeskala crna površina vode. Okolo trava na proplanku, a sve dalje u nedogled prostirala se gusta šuma.
Najmlađa careva kći je često, za ljetnih dana, dolazila u šumu. Voljela je da sjedi kraj starog bunara. Zagledana u njegovu tamu, osjetila bi strah. Ali toplo sunce i blizina očeva dvorca otjerali bi strah. Uto bi, s grane na granu, proskakutala vjeverica. Zapjevala bi ptica. Lipa mirisala. I carevna bi uzela svoju zlatnu loptu, bacila bi je visoko u zrak, pa dočekala, radosna, u ruke. I opet bacala i dlanovima je prihvatala.
|
|
|
Za vasu decu
Feed Entries